𝐏č𝐞𝐥𝐢𝐧𝐣𝐢 𝐯𝐨𝐬𝐚𝐤 ima jako široku primjenu od najstarijih civilizacija do danas: zbog svojih prirodnih, zaštitnih svojstava nalazimo ga i na egipatskim mumijama. Rimljani su koristili voštane pločice za pisanje; otud izraz 𝘵𝘢𝘣𝘶𝘭𝘢 𝘳𝘢𝘴𝘢 - neispisana, prazna, izglađena voštana pločica. Ovaj vosak je kemijski jedinstven i nemoguće ga je proizvesti, a najširu primjenu nekad je imao u izradi svijeća jer one čiste zrak i pomažu kod alergija.
𝐁𝐨𝐫𝐨𝐯𝐚 𝐬𝐦𝐨𝐥𝐚 je pored svakodnevne medicinske imala kod nas i onu praktičnu funkciju u premazivanju brodova. Od smole četinjača, posebice crnog bora, imamo smolu, paklinu, to jest Paklenicu, Paklinu i Paklinske otoke. Koristila se i za luč i vidanje rana. U Hrvatskoj su od smolarenja ostala samo imena - borovu smo smolu nekad eksploatirali od Brača, Hvara ili Korčule sve do Đurđevačkih pesaka - danas moramo po smolu na zapad Europe gdje se ona crpi na neki novi, ekološkiji način.
𝐉𝐨𝐣𝐨𝐛𝐢𝐧𝐨 𝐮𝐥𝐣𝐞 dolazi nam iz jedne duge priče i s nekog drugog kontinenta: u Americi su Indijanci koristili ovo ulje po pustinjama (gdje stablo raste) za dezinfekciju rana te kao zaštitu od sunca i hidratiziraciju kože. Tepamo joj da je tekuće zlato.
☀️ Za borovu smolu bi mogli reći da je osmijeh borova, osim u ljetnim mjesecima kada se cijedi sa stabala i pada po autima, odjeći, kosi, koži... :)
Razni materijali poput papira, tkanine i platna u prošlosti su premazivani voskom da bi odbijali vodu ili vlagu. Etnolozi bi zasigurno našli brdo pučkih primjera ovih praksi od srednjeg vijeka do dvadesetog stoljeća. Primjerice Colum McCann u svojem romanu Transantlantik opisuje kako su prva dva pilota koja su preletili Atlantik koristili voštani papir za zamatanje sendviča dok je, u istom romanu, američki pisac, bivši rob Frederick Douglass, na svojoj prosvjetiteljskoj turneji po Irskoj, pisaći pribor zamatao u voštano platno.
Vosak je u tradicionalnom obrtništvu svakako vezan uz medičarsko-licitarske i svjećarske obrte, a u Dalmaciji se i gradski kvartovi zovu po njemu - ceraria bi bila radionica za izradu svijeća, ili po zadarski Voštarnica.
Pčelinji vosak posvuda je ostavio ljepljivi trag kroz ljudsku povijest i naprosto je grijeh mijenjati ga parafinom a jednako je tako loša civilizacijska praksa hranu zamatati u plastičnu foliju.
🐝 Omoti od voska ili u originalu 𝘉𝘦𝘦𝘴𝘸𝘢𝘹 𝘞𝘳𝘢𝘱𝘴 ideja je Amerikanke 𝐓𝐨𝐧𝐢 𝐃𝐞𝐬𝐫𝐨𝐬𝐢𝐞𝐫𝐬 koja je prije petnaestak godina samo spojila stara znanja i drevne prakse u jedan moderan i estetski privlačan proizvod. Hrana se oduvijek skladištila u tamnim i mračnim prostorijama, potom u frižiderima i škrinjama. Ali od izuma plastične folije u dvadesetom stoljeću za svježinu namirnica bilo je potrebno nešto kvalitetnije i manje štetno po okoliš: omoti od pčelinjeg voska. 𝐓𝐞𝐤𝐬𝐭𝐢𝐥𝐧𝐚 𝐤𝐫𝐩𝐢𝐜𝐚 𝐩𝐫𝐞𝐦𝐚𝐳𝐚𝐧𝐚 𝐬𝐦𝐣𝐞𝐬𝐨𝐦 𝐩č𝐞𝐥𝐢𝐧𝐣𝐞𝐠 𝐯𝐨𝐬𝐤𝐚, 𝐛𝐨𝐫𝐨𝐯𝐞 𝐬𝐦𝐨𝐥𝐞 𝐢 𝐮𝐥𝐣𝐚 𝐣𝐨𝐣𝐨𝐛𝐞. To jest proizvod koji štiti namirnice od vlage i ima antibakterijska svojstva. Njegova funkcija prvenstveno je štedljivost: čuvanjem hrane u omotima, stvaramo manje otpada od hrane. Zatim je tu i ekološka komponenta jer radi se o prirodnim sastojcima; bitna je njihova kvaliteta, kao i podizanje svijesti o zaštiti pčela, hrani koju ne bi smjeli bacati, općenito dobrim zelenim praksama, pa i poticanju rukotvoraca koji izrađuju ovakve i slične proizvode.
*Ilustracija: freska naziva Sappho iz Pompeja na kojoj djevojka u ruci drži voštane pločice.
Primjedbe
Objavi komentar